Grosseto
| Grosseto | |
|---|---|
| Città di Grosseto | |
 Panorama Grosseta | |
| Država |  Italija |
| regija | Toskana |
| pokrajina | Grosseto |
| Vlast | |
| • gradonačelnik | Emilio Bonifazi |
| Površina | |
| • Ukupna | 474.46 km² |
| Visina | 10 |
| Koordinate | 42°46′N 11°06′E / 42.767°N 11.100°E |
| Stanovništvo (2011.) | |
| • Entitet | 78 630 |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 58100 |
| Pozivni broj | 0564 |
| Stranica | www.comune.grosseto |
 | |
  Grosseto | |
Grosseto je glavni grad istoimene talijanske pokrajine Grosseto u regiji Toskana od 78 630 stanovnika.[1]
Grosseto se prostire po obalnoj ravnici Maremma 10 km od Ligurskog mora i uz obale rijeke Ombrone.[2] Udaljen je oko 66 km jugoistočno od Siene i oko 140 km jugoistočno od regionalnog centra Firenze.
Grosseto se prvi put spominje 803., kao posjed grofova Aldobrandeschi, koji su njime vladali do 12. stoljeća. Od 1244. Grossetom je vladalaSiena, koja je zadržala dinastiju Aldobrandeschi kao svoje podvladare sve do 1559. kad je podpala pod vlast Cosima de' Medicija prvog vojvode Velikog Vojvodstva Toskane.
Medici podižu snažnu utvrdu tijekom 16. stoljeća, opasanu šesterokutim bedemom i označenu medičejskim grbom.[2] Maremma je bila močvarni teren, poznat po malariji sve do 18. stoljeća.
Grosseto je zadržao svoj srednjovjekovni izgled sve do 1930. kad se pristupilo melioraciji Maremme pa se i novi dio grada počeo graditi po ravnici.[2]
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 81 275. Djeca i mladi činili su 13,6 %, a starije osobe 27 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1841. | 3041 | — |
| 1861. | 4724 | +55,3 % |
| 1871. | 5747 | +21,7 % |
| 1881. | 6783 | +18,0 % |
| 1901. | 9694 | +42,9 % |
| 1911. | 11 875 | +22,5 % |
| 1921. | 17 059 | +43,7 % |
| 1931. | 23 088 | +35,3 % |
| 1936. | 26 383 | +14,3 % |
| 1951. | 38 190 | +44,8 % |
| 1961. | 51 730 | +35,5 % |
| 1971. | 62 590 | +21,0 % |
| 1981. | 69 523 | +11,1 % |
| 1991. | 71 257 | +2,5 % |
| 2001. | 71 263 | +0,0 % |
| 2011. | 78 630 | +10,3 % |
| 2021. | 81 503 | +3,7 % |
| Izvori: [4][5] |
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (70 996 – 89 %), Rumunjska (1529 – 1,9 %), Albanija (1378 – 1,7 %), Moldavija (862 – 1,1 %), Maroko (621 – 0,8 %), Bangladeš (427 – 0,5 %), …[6]
Najveća znamenitost Grosseta je romanička katedrala San Lorenzo, prvi put temeljito restaurirana 1294. i još nekoliko puta u kasnijim razdobljima. Grosseto ima poznati arheološki muzej s brojnim artefaktima etruščanske i rimske umjetnosti. [2]
Oko 8 km sjeveroistočno od centra grada, pored termalnih izvora - Bagno Roselle, nalazi se arheološki lokalitet Rusellae, s ostatcima iz etruščanske, rimske i ranokršćanske ere, kad je Rusellae bio biskupsko središte.[2]
Grosseto je važan centar trgovine i poljoprivrede na željezničkoj pruzi Rim - Pisa.[2]
- ↑ ITALY: Toscana (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 21. kolovoza 2013.
- 1 2 3 4 5 6 Grosseto (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. kolovoza 2013.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- (tal.) Službene stranice grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2010. (Wayback Machine)
- (engl.) Grosseto na portalu Encyclopædia Britannica