Himna
Himna je pjesma u slavu Boga, nečeg svetog ili države.[1] Himna izražava odanost, ali često i pobožnost, predanost, privrženost i štovanje. U antičkoj Grčkoj ditiramb je bila strasna himna, obično u čast Dionisija.

U kršćanskoj liturgiji, doksologija je himna ili stih koji veliča Boga. Izvođenje svadbene himne je običaj pojedinih naroda. Internacionala je revolucionarna socijalistička himna.
Historija himne
[uredi | uredi izvor]Etimologija himne potiče od grčke riječi hymnos: „pjesma u slavu boga ili heroja“. U klasičnom svijetu, ode su komponovane u čast bogova i heroja, te su pjevane na vjerskim festivalima i drugim ceremonijama. Historijski značajne su i homerske himne, koje su postale uzor za himne Kalimaha (oko 305. – oko 240. p. n. e.) i orfičke himne. Himne su također bile glavni muzički žanr u staroegipatskoj književnosti, gdje su služile kao pjesme u kojima se obožava božanstvo ili božanski kralj, te su prerasle u hvalospjeve gradova poput Tebe, ili čak predmeta kao što su Crvena kruna Egipta.[2]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ https://www.oed.com/dictionary/anthem_n
- ↑ Poets, Academy of American. "Hymn". poets.org (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 4. 2026.
